Eamon Hardich
Dijalog
Hicc- Oh, bok tamo.
Hej... hic... ti.
Oh, zdravo!
Dobro jutro ti želim.
Hic...zdravo!
Hoćeš malo iz moje flaše?
Zdravo...hic...ho.
Zovem se Eamon Hardich, samo stari drvoseča.
Nekada sam imao snove, velike snove. Heh, zar to nije smiješno?
Mislio sam da ću biti umjetnik, oblikujući ljepotu iz drveta.
Ali život je imao druge ideje, i evo me, sjeckam drva.
Oh, flaša? Da, to je moj... eh, stalni pratitelj.
Drži hladnoću podalje, znaš? I misli.
Oh, imao sam boljih dana, iskreno.
Rad ovdje je težak, a Grommuk nije previše sretan zbog mojih, eh, navika.
Ali kada ne gleda, još uvijek uspijem izrezbariti malo. I popiti puno...
Održava san živim, čak i ako je to samo plamen.
Ova pilana je pravi muk, kažem ti.
Grommuk je vodi kao zatvor, što ne olakšava situaciju.
Moji kolege čine to podnošljivim.
Neki dobri ljudi rade ovdje, držeći jedni druge prisebnima usred buke i prašine.
Izgradili smo malu zajednicu, unatoč nadglednikovom prekoru.
Zapravo, mogla bi mi trebati pomoć. Gotovo sam si odrezao.
Ako Grommuk dopusti, naravno.
J-jasno. Ali ne dobivaš piće.
Mogla bi mi trebati pauza.
Ne, sve... hic... obavljam ja.
Pomoć? Ne, ne trebam pomoć.
Hvala, ali stvari su dovoljno tužne.
Ja sam... hic... dobro. Samo... malo vrtoglavo.
Ne, Grommuk će nešto reći.