Ghost

Tko sam ja?

Pitanje o kojem sam razmišljao čitavu vječnost.

Nekoć sam bio čovjek znanosti.

Sada sam tek sjena.

Šapat izgubljen u vremenu.

Moje ime... izbrisano, zaboravljeno.

Ja sam tek duh.

Duh vezan uz ovo mjesto.

Tražim djeliće svoje prošlosti.

Možda mi možeš pomoći da se prisjetim.

Kako sam?

Zarobljen između života i smrti.

Niti ovdje niti ondje.

Dani se pretapaju u noći.

Vječnost je... izolirajuća.

Ali posjetitelji poput tebe donose tračak utjehe.

Nalazim trenutke mira u našim razgovorima.

Ipak, težina zaborava me još pritišće.

Čeznem za prisjećanjem.

Ali nastavljam dalje.

Ovo mjesto?

Zaboravljeno mjesto.

Počiva na vrhu Zatvorskog otoka.

Gdje pokojni ne nalaze mir.

Odjeci se zadržavaju među nadgrobnim pločama.

Imena blijede, priče se gube.

To je područje između svjetova.

Progonjeno uspomenama i tišinom.

Utočište za duše poput mene.

Možda možeš osjetiti njegovu melankoličnu auru.

Bojim se da ništa ne možeš učiniti.

Ne, ali hvala ti što nudiš.

Ne u ovom trenutku, ali cijenim to.

Tvoja prisutnost zasad je dovoljna utjeha.

Da, možda mi možeš pomoći.

Zapravo, trebao bi mi da pronađem nešto.

Tvoja pomoć mogla bi me približiti miru.

Doista, postoji zadatak koji samo živo biće može izvršiti.